vegetacijski klimaks (klimazonalna ili zonalna vegetacija), pojam u ekologiji koji opisuje završnu, stabilnu fazu sukcesije biljnih zajednica u određenom ekosustavu. Predstavlja stanje dinamičke ravnoteže u kojem je sastav biljnih vrsta relativno stalan, sve dok ne dođe do znatne promjene u okolišnim uvjetima. Proces sukcesije počinje nakon poremećaja u ekosustavu (npr. požar, poplava ili ljudska aktivnost), kada pionirske vrste biljaka koloniziraju područje. Tijekom vremena te vrste bivaju zamijenjene konkurentno jačim biljkama, što vodi do sve složenijih i stabilnijih zajednica. U završnoj fazi vegetacijskoga klimaksa, zajednica biljaka prilagođena je specifičnim klimatskim i zemljišnim uvjetima regije. Klimatogene ili klimaks-zajednice, u kojima dominiraju jedna ili dvije vrste, mogu se razlikovati ovisno o klimi, tlu i drugim lokalnim uvjetima (npr. u umjerenim šumskim područjima klimaks-zajednica može biti hrastovo-bukova šuma, dok u tropskim područjima to mogu biti složene tropske kišne šume). U Hrvatskoj su to npr. šume hrasta crnike u najtoplijem području primorja, šume hrasta medunca u submediteranskom području, bukove šume u gorskim područjima i dr.
